Greg Brejden – Jezik Boga

Drevne tradicije ukazuju na to da dejstvo molitve nije povezano sa riječima, izgovarenim u molitvi, već sa nečim drugim.

Stvar je u tome da se nakon izmjene Biblije u IV vijeku ispostavilo da je izgubljenoto što je bilo u osnovi jezika molitve, sačuvale su se samo riječi.
 Zbog toga, mnogi vjeruju da se moć molitve nalazi u izgovorenim riječima. Međutim, pronađeni tekstovi koji se odnose na još drevnije periode, ponovo i ponovo nas podsjećaju da u samoj kombinaciji samoglasnika i suglasnika nije nikakav magijski kod, koji otvara vrata u druge dimenzije.
Neopisiva riječ

Snaga molitve je u tome, što je nemoguće prenijeti u govor ili na papir – osjećaje, kojima izgovaramo molitvene formule.

Upravo osjećaj sa kojim se molimo, otvara trasu koja vodi ka ovladavanju vidljivih ili nevidljivih sila.

Drevni tekstovi koji nedvosmisleno ukazuju na taj najvažniji element komunikacije sa Univerzumom i nastojnik tibetskog manastira, ukazujući na značaj osjećanja u molitvi, samo su potvrdili moje lične zaključke.

Na moje pitanje o tome šta se dešava u dušama ljudi kada se oni mole, monah je odgovorio jednom riječju: Osjećaj!

Spoljne manifestacije molitve koje smo vidjeli na Tibetu: čitanje, pjevanje, pojedini gestovi, služe da se izraze osjećaji. Dalje obrazlažući svoj odgovor, monah je dodao da osjećaj, nije samo jedan od faktora molitve. On je naglasio da osjećaj i jeste molitva!

U svom najčistijem obliku molitva uopšte nema spoljašnji izraz. Propisani redosled riječi, koji nam je tradicijom predat, samo služi da u nama izazove određena osjećanja, koja nas mogu uvesti u stanje harmonije sa okolnim svijetom.
Možemo se moliti i bilo kojim drugim riječima, samo one teba da izazivaju u nama odgovarajuća osjećanja.

Ali kako u vrijeme molitve ući u željeno stanje? Da li je dovoljna za to samo jedna riječ?

Kada govorim ljudima o mogućnostima molitve, često mi postavljaju pitanje:
” U čemu je razlika između osjećanja i emocija?”

Evo šta je odgovarao svojim učenicima učitelj Esena, a njegove riječi zvuče istovremeno i veoma budistički i hrišćanski: “Tri prebivališta postoje u sinu čovječjem … tijelo, misli i osjećanja …”

Prvo neka sin čovječiji nađe mir sa svojim sopstvenim tijelom … Zatim neka sin čovečji nađe mir sa svojim mislima … I onda neka sin čovečji nađe mir sa svojim osjećanjima. ”

Drevni su našli odličan način da izraze taj obrazac misli, koji nam može pomoći da promijenimo spoljnu formu, obraćajući se unutrašnjem sadržaju. Da bi promijenili spoljne uslove našeg postojanja, mi smo pozvani da prvo stvorimo neophodne uslove unutra sebe. Kada to uradimo, mir i zdravlje, koji vladaju u našim dušama, će se odraziti na svijet oko nas.

Esenski starci pravili su jasnu razliku između misli, emocija i osjećanja. Dok su misli i emocije tijesno povezani, u početku oni moraju da se posmatraju kao odvojene pojave, a tek potom se slivaju u jedino osjećanje – skriveni jezik Univerzuma, kome nijesu potrebne riječi.

Tajna molitve, nije u riječima pohvale, ni u recitaciji, ni u srazmjernom ponavljanju svemogućih “da bude” i “da dođe”.

Svici sa Mrtvog mora” jasno govore o tom da je u molitvi najvažnija namjera, jer ako se riječi “izgovaraju samo ustima, one su mrtva košnica … koja nam ne daje med”.

Emocija

Emocije se mogu posmatrati kao izvor snage, motivišu nas na postignuće životnih ciljeva.

Zahvaljujući energiji koja se oslobađa emocijama, mi pretvaramo svoje snove u realnost. Međutim sama po sebi snaga emocija može biti rasuta i neusmjerena. Emociji usmjerenje daje misao, a emocija, s druge strane oživljava obrasce prožete mišlju.

Drevne tradicije ukazuju na dvije prioritetne emocije, koje su prisutne u čovjeku. Možda bi bilo tačnije reći da se sve emocije koje doživljavamo tokom života, nalaze između dva krajnja polariteta.

Jedan od tih polova je ljubav. Na drugom kraju suprotnost ljubavi, često se opisuje kao strah.

Kvalitet naših emocija opredjeljuje se njenim izrazom. Emocija je tijesno povezana sa silom željenja, koja nas pobuđuje da stemimo ka ispunjavaju naših namjera.

Misao

Misao se može posmatrati kao sistem upravljanja, rukovođenja emocijama. Upravo ideje ili slike stvorene mišlju, opredjeljuju na šta će biti usmjerene naše emocije i pažnja. Misao je tijesno povezana sa imaginacijom. Mnogima izgleda iznenađujuće da misao sama po sebi ne posjeduje energiju: to je samo teorijska mogućnost, da bi se udahnuo u nju život, neophodna je energija. Ljepota čiste misli je hladna, apstraktna ljepota. U nedostatku emocija, ništa ne može otjelotvoriti naše misli u realnost.

​Naime sposobnost misliti, bez podlijeganja emocijama, omogućava nam da se “igramo” i stvaramo u umu različite varijante razvoja događaja, ne pričinavajući pri tom štetu ni sebi ni drugim, ne unoseći u život i u okruženje strah i konfuziju.

Samo zahvaljujući ljubavi ili strahu objekt imaginacije može postići postojanje u stvarnom svijetu.

Osjećaj

Osjećaj može postojati samo pri prisustvu misli i emocija, jer predstavlja njihovo sjedinjenje. Kada osjećamo, slike stvorene mislima sjedinjuju se u našoj svijesti sa željom, čiji je izvor emocija.

Osjećaj je ključ za molitvu, jer samo osjećaj može ući u rezonancu sa spoljnim svijetom.
Kada neki ljudi, situacije ili pojave izazivaju u nama privlačnost ili odbojnost, neophodno je proanalizirati osjećaj, da bi shvatili sa čim je to povezano.

Da bi doživjeli neki osjećaj, po definiciji, neophodno je imati misao i doživljenu emociju.
Sposobnost da se opredijeli koje misli i emocije leže u osnovi određenih osjećanja, je znak postizanja višeg nivoa moći nad sobom.

Navešću značajnu frazu iz izgubljenog Jevanđelja: “Ko hoće da spasi svoj život, taj ga gubi”. Ove naizgled jednostavne riječi objašnjavaju zašto se ponekad ispostavi da privlačimo ka sebi te najjveće nesreće koje želimo da izbjegnemo. Razmišljajući o mogućim situacijama u kojima možemo da izgubimo život, pripremajući se za njih i nadajući se da ćemo ih izbjeći, mi fokusiramo svu svoju pažnju na ono najgore što može da se desi.

A tako već glasi savremena mudrost: “Pažnja koncentriše energiju.”.

Aktivno to ne željeći, na taj način mi mu dozvoljavamo da se desi. Umjesto toga da živimo u stalnom strahu od toga što ne želimo, pametnije je da se fokusiramo na to što želimo, i gledamo na život sa te tačke gledišta.

Greg Brejden iz knjige ” Efekat Isaija” (molitva)

bioenergija

Leave a Reply

Scroll Up